Od 20.000 Asirca koji su živjeli u dolini Khabur na sjeveroistoku Sirije prije početka
rata 2011. godine, danas ih je ostalo samo oko 1.000. Madeleine Khamis, zapovjednica
„Khaburske straže“, boji se da će čak i posljednji Asirci biti prisiljeni na izbjeglištvo.
Prema Madeleine Khamis, zapovjednici asirske borbene jedinice „Khaburska straža“,
hrišćanski stanovnici doline Khabur dugoročno se ne mogu vratiti u svoju domovinu. Sve dok
njihova naselja na sjeveroistoku Sirije ugrožavaju turska vojska i njeni islamistički saveznici,
posljednji pripadnici asirske zajednice vjerojatno će biti prisiljeni da odu u izbjeglištvo,
strahuje Khamis.
Programi i projekti za promicanje povratka raseljenih osoba i njihove reintegracije
morali su biti zaustavljeni zbog agresivnog rata koji je prošlog oktobra pokrenula članica
NATO-a Turska i njene posredničke invazione trupe, takozvana „Sirijska nacionalna armija“
(SNA) – udruženje ekstremističkih milicija FSA, pripadnika „Al-Nusra fronta“, turkmenskih
grupa i drugih džihadističkih frakcija iz većinski turske pokrajine Idlib.
Nakon oslobađanja Til Temira (Tal Tamr), Khaburski stražari zajedno sa hrišćanskim
organizacijama uspjeli su vratiti prognane Asirce u zemlju. Sada kada je dolina Khabura na
vidiku Turske, niko ne vjeruje da će se projekti za povratak uskoro nastaviti. Ponovo je regija
u središtu invazivnih napada kako bi bila integrisana u ilegalnu okupacijonu zonu.
20 000 HRIŠĆANSKIH STANOVNIKA PRIJE RATA U TIL TEMIRU
Rijeka Khabur se proteže duž doline Khabur na sjeveroistoku Sirije. Ovdje, gdje se
nalazi grad Til Temir (kurdsko ime: Girê Xurma), odraz populacijskog mozaika Sirije,
Nestorijanci – Asirci iz Hakarija koji su izbjegli u sjeverni Irak tijekom genocida nad
hrišćanima u Osmanskom Carstva između 1914. i 1918. naselili su 1933. godine. Liga naroda
u Ženevi dodijelila im je ovo područje za naseljavanje. Njihovom drugom egzodusu
prethodio je Simelijsi masakr: u raznim selima u Duhoku ubijeno je oko 9000 Asirca,
uglavnom muškaraca i mladih. Selo Simele, koje je bilo posebno pogođeno, dalo je ime
ovom genocidu, tamo je pod vođstvom iračke vojske poginulo oko 350 ljudi.
Asirci iz Hakarija osnovali su 33 sela u ravničarskoj dolini Habur, dok su kaldejski
hrišćani naseljavali još tri sela. Prije početka sirijskog rata 2011. godine, ovdje je živjelo oko
20 000 asirskih hrišćana, gotovo u svakom selu bila je crkva. Sada nije ostalo ni 1.000 ljudi.
Zbog džihadista gotovo svi stanovnici izbjegli su u inostranstvo, većina je otišla u Kanadu,
Australiju ili SAD. Neka od sela su potpuno prazna, ona koja su ostala uglavnom su stariji
ljudi. Također, nekoliko stotina interno raseljenih osoba iz drugih krajeva zemlje sada živi u
Til Temiru.
Većina stanovnika Til Temira već je pobjegla krajem 2012. godine, kada su plaćenici
„Slobodne sirijske vojske“ (FSA) prebacili napade na hrišćane na zapadu i istoku sjeverne
regije i zaprijetili da će napasti grad. Tokom cijele godine ponavljani su masakri, napadi i
otmice u Homsu, Damasku i Deir ez-Zoru. Vremenom se krug počinitelja proširio na gotovo
sve naoružane džihadističke milicije, prije svega „Al-Nusra Front“. Crkve su oskrnavljene i
bombardovane, hrišćanska sela su sistematski napadana i depopulirna, a vjerski
dostojanstvenici otimani i ubijajni. Počevši od druge polovice 2013. godine, ime „Islamska
država“ (IS) se češće koristilo u vezi sa zločinima nad sirijskim hrišćanima, posebno oko
doline Khabur. Kad je IS preuzela kontrolu nad sve više i više puteva u neposrednoj blizini
Til Temira, migracija se opet povećala.
U 2015. godini, eskalacija terora u dolini Khabur dostigla je novi nivo kada je u rano
jutro 23. februara IS nadvladao zapadnu obalu sa 40 SUV-ovaca zauzeo 12 asirskih sela na
zapadnoj strani rijeke i zapalio crkve. Otprilike 4.000 ljudi koji su željeli potražiti utočište u
Tur Abdinu – „planini Božjih slugu“ i srcu Sirijaca – ali Turska ih nije propustila, uspjeli su
pobjeći u Qamishlo i Hesekê. Ostali su otišli u inostranstvo. Oni koji to nisu uspjeli na
vrijeme pali su u ruke Islamske države. Prema različitim izvještajima, broj kidnapovanih kretao se u rasponu od 262 do 373, a za puštanje je zatraženo desetine miliona kao otkup.
U junu 2015. godine, Til Temir, obližnju brdo Kizwan (Abdulaziz) i okolno područje oslobodili
su YPG/YPJ i hrišćanske borbene skupine koje su bile formirane nakon izbijanja sirijskog
rata. Među gradskim mučenicima bila je i Ivana Hoffmann iz Duisburga. Umrla je 7. marta noseći ime „Avaşîn Têkoşin Güneş“ u borbenim redovima i smatra se prvim internacionalistom koji je umro u oružanoj borbi protiv Islamske države.
KHAMIS: TURSKA JE KOLONIJALNA DRŽAVA
„Apsolutno nema razlika u mentalitetu islamista i turske države. Kada su džihadisti
prije nekoliko godina napali dolinu Khabur, naše crkve i druga sveta mjesta bilesu prva meta.
Ovaj se scenario ponovio tokom nedavne invazije. Do sada je šest naših crkava srušeno
turskim borbenim bespilotnim letilicama, a druge su oštećene“, kaže Madeleine Khamis.
Zapovjednik, koji je također član Vojnog vijeća haburške garde, Tursku naziva
„kolonijalnom državom“, koja se, prema principu divide et impera – podijeli pa vladaj –
nastavlja i neprestano usavršava svoju staru strategiju podjela teritorija, podjela stanovništva i
zbunjivanja društvene strukture. Isti scenarij kao u Hataju iz 1938. godine želi se provesti u
cijelom pograničnom podrućju kao dijelu neo-osmanskih planova širenja, kaže Khamis.
„Turska želi proširiti svoje granice dijeljenjem i aneksijom dijelova sjeverne Sirije.
Asirci ne prihvaćaju tursku državu ni u svom naselju ni u drugim dijelovima sjeveroistočne
Sirije. Budući da je turska prijetnja egzistencijalna prijetnja“, nastavlja Khamis.
Genocidno nasilje nad Asircima i drugim hišćanskim i etničkim grupama je nit koja
prolazi kroz istorijut turske države i Osmanskog carstva, čiji je nasljednik Turska. Kada je
više od 1,5 miliona Armenaca postalo žrtvama genocida pod odgovornošću mlade turske
vlade tokom Prvog svjetskog rata, pogromi, deportacije i masakri također su ubili oko
500.000 Sirijaca, od kojih 300.000 Asiraca, te članova drugih etničkih grupa koji se nisu
uklapali u nacionalno shvatanje „tursko-islamske sinteze“. Istoričar Joseph Yacoub, koji je
rođen u Heseku, opisuje genocid nad Sirijcima kao „skriveni genocid“, jer je nauka posvetila
malo pažnje ovom događaju.
Crkva oštećena tokom napada
MI SMO POTOMCI PREŽIVJELIH
„Mi u dolini Khabur potomci smo preživjelih tih događaja. Turska je, s druge strane,
oduvijek bila agresor, uništavajući civilizatorsko naslijeđe hrišćanskih naselja“, kaže Khamis.
Turska država nije doprinijela ničemu osim vlastitom etničkom nacionalizmu i razaranju koje
se zbog njega javilo, kaže ona i dodaje: „I danas napada naše krajeve i izvozi islamistički
teror na sjeveroistok Sirije da bi nas izbrisala. Sve dok traje tišina, sve dok su akcije turske
vlade odobrene od međunarodne zajednice, sve dok pozivi za pomoć nailaze na gluhe uši i
poslednji Asirac če napustiti regiju. Niko se neće moći vratiti kući.“
