Već dvije decenije kurdski vođa Abdulah Odželanje zatočen u turskom zatvoru na ostrvu Imrali. U ovom članku za Jacobin, on poziva na “projekat demokratske nacije” koji bi mogao ujediniti građane različitog etničkog porijekla i kulturnih tradicija.
Kapitalistička modernost je najsmrtonosnija i najkontinuiranija civilizacijska kriza u istoriji. Konkretno, generalno uništenje u poslednjih dvjesta godina poremetilo je hiljade evolutivnih veza u prirodnom okruženju. Vjerovatno još uvijek nismo u potpunosti svjesni razaranja koje je uzrokovalo biljnom i životinjskom svijetu. Jasno je, međutim, da poput atmosfere, oba ova svijeta stalno emituju SOS signale.
Koliko dugo čovječanstvo može izdržati ovu modernost, koja je prouzrokovala dalekosežnu devastaciju okoliša i uzrokovala raspad društva? Kako će čovječanstvo ublažiti bol i agoniju rata, nezaposlenosti, gladi i siromaštva?
Tvrdnja da nacionalna država štiti društvo ogromna je iluzija. Naprotiv, društvo je sve više militarizirano od strane nacionalne države i potpuno uronjeno u svojevrsni rat. Ovaj rat nazivam sociocidom, nametnutim na dva načina.
Prvo, vlast i državni aparat kontrolišu, tlače i nadziru društvo.
Drugo, informaciona tehnologija (medijski monopoli) posljednjih pedeset godina zamijenila je stvarno društvo virtualnim. Kako se društvo može odbraniti od nacionalizma, religioznosti, seksizma, scijentizma, umjetnosti i industrije zabave (uključujući sport, sapunice itd.), kojima je bombardovano 24 sata na dan?
Postalo je sasvim jasno da je nacionalizam na Bliskom Istoku, u stvari, jedno od oruđa dominacije kapitalističke moderne. Ono što je Versajskim ugovor bio za Evropu, Sporazum Sykes-Picot sklopljen između Britanaca i Francuza 1916. godine bio je za Bliski Istok: “Mir koji će okončati sav mir.”
Današnje nacionalne države imaju isto značenje u regionu kao nekadašnji guverneri Rimskog carstva, ali su još veći kolaboracionisti sa kapitalističkom modernom – i stoje još dalje od kulturnih tradicija regiona. Oni su u ratu sa svojim narodima iznutra, a međusobno izvana. Likvidacija tradicionalnog društva znači rat protiv naroda – a karte iscrtane lenjijarom pozivnica su za ratove između država. Nijedna od njih nije sposobna da prevaziđe produbljujuću krizu; u stvari, njihovo postojanje još je više produbljuje.
Po mom mišljenju, treći svjetski rat se odvija globalno, s Bliskim istokom kao težištem. Ovaj je rat u pogledu opsega i trajanja je i dublji i duži od prva dva svjetska rata. Rezultat je propadanje i raspad. Može se završiti samo formiranjem nove regionalne ili globalne ravnoteže. Tvrdim da će sudbinu trećeg svjetskog rata kapitalističke moderne odrediti razvoj Kurdistana. To se manifestuje i onim što se dešava u Iraku i Siriji.
Postojanje nacionalnih država je anomalija u bliskoistočnoj istoriji – a insistiranje na njima dovodi do katastrofa. Turska nacionalna država vjeruje da će konačnim genocidom nad Kurdima postati vječna – nacionalna država u kojoj su država i nacija integrisane. Jasno je da, ukoliko Turska ne odustane od ove paradigme, postaće grobar naroda i kultura u regiji – uključujući i same Turke. Slično tome, buduća situacija u Iranu ostaje neizvjesna i za sebe i za region.
Ali situacija Kurda – isječenih na dijelove nacionalnim državama na Bliskom istoku, koje nameću različite oblike uništavanja i asimilacije na svaki od ovih dijelova – je potpuna katastrofa. Kurdi su, po svoj prilici, osuđeni na dugotrajnu, smrtonosnu agoniju.
Kurdska borba
Međutim, uslovi su sada sazreli – i Kurdi, kroz svoju borbu, mogu napraviti izlaz iz genocidnog obruča. To je moguće samo kroz projekat demokratske nacije – onaj zasnovan na slobodnim i ravnopravnim građanima, koji zajedno postoje u solidarnosti i koji uključuju sve kulturne i vjerske stvarnosti. Ovo je, dakle, projekat osmišljen tako da se krene zajedno sa ostalim narodima u regionu. Metodologija za postizanje tog cilja razvija se, korak po korak.
Rojava i cijela sjeverna i istočna Sirija – vođena autonomnom multietničkom, multireligijskom samoupravom, koja se temelji na slobodi žena – dižu se kao svjetionik slobode. Ovo predstavlja uzorno rješenje i za narode Bliskog Istoka i za nacionalne države. Model predlaže ne negiranje nacionalnih država, već predlaže njihovo vezivanje za demokratsko, ustavno rješenje. To će osigurati postojanje i autonomiju i „državne nacije“ – nacije koju je država konstruisala – i demokratske nacije.
Bogato naslijeđe etničkih, vjerskih i denominacijskih entiteta i njihovih kultura u ovom regionu može se održati samo kroz demokratski mentalni sklop nacije – onaj koji njeguje mir, jednakost, slobodu i demokratiju. Svaka kultura, s jedne strane, gradi se kao demokratska nacionalna grupa. Tada mogu živjeti na višem nivou demokratske nacionalne unije s drugim kulturama s kojima već žive zajedno.
Rješenje demokratske nacije koje su predložili Kurdi omogućilo im je da eliminišu ISIL – rezultat vjerskog monizma – u ime cijelog čovječanstva. Ovo je bez sumnje rezultat naše paradigme zasnovane na slobodi žena, što je čini uzorima u cijelom svijetu.
Borba za budućnost
Trenutno su događaji u sjevernoj i istočnoj Siriji dostigli važnu tačku. Priznanje administracije Sjeverne i Istočne Sirije i lokalne demokratije koju ona predstavlja za arapske, kurdske, armenske, asirske i druge narode bit će vrlo važan razvoj kako za Siriju, tako i čitav Bliski istok. Naš poziv da se ljudi vrate iz Evrope, Turske i drugih mjesta bit će moguć kad se proglasi Demokratski ustav Sirije.
Naše mišljenje o kurdsko-turskom sukobu koji traje već skoro jedno stoljeće je jasno. Demokratsko rješenje kurdskog pitanja razvijamo od 1993. godine. Naš stav – kao što smo vidjeli u razgovorima iz 2013. sa turskom nacionalnom državom, održanim u İmralı-u – izražen u Newrozovoj deklaraciji, dok smo ulazili u proces dijaloga, danas je važnije nego ikad. To smo stajalište pojačali deklaracijom u sedam tačaka koju smo dali 2019. Inzistiramo na potrebi društvenog pomirenja i demokratskih pregovora koji bi zamijenili kulturu polarizacije i sukoba.
Danas se problemi mogu riješiti ne fizičkim nasiljem i oružjem, već mekom snagom. Pod povoljnim uslovima, mogao bih postaviti poteze za otklanjanje sukoba u roku od nedelju dana. Što se tiče turske države, ona se nalazi na raskršću. Ili može nastaviti put ka razbijanju poput ostalih nacionalnih država u regiji, ili ući u dostojanstven mir i smisleno demokratsko rješenje.
Na kraju će sve biti određeno borbom između stranaka. Uspjeh borbe koju Kurdi vode kroz politiku mira i demokratske politike odredit će krajnji rezultat. I sloboda će prevladati.
Abdulah Odželan je osnivač Kurdistanske radničke partije (PKK), koji se smatra jednim od najvažnijih Kurdistanskih političkih predstavnika i vodećim strategom. Od otmice iz Kenije 1999. godine, a potom i suđenje i smrtna kazna – preinačena na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta – u potpunosti je izolovan na ostrvu İmralı. Gotovo jedanaest godina bio je jedini zatvorenik tamo.
Öcalan je opširno pisao o istoriji, filozofiji i politici i smatra se ključnom figurom za političko rješenje kurdskog pitanja. Budući da je autor potpuno izolovan i nije mogao konsultovati svoje advokate ili primati redovne posjete dugi niz godina, ovaj dokument je izdat iz njegovih zatvorskih spisa i nedavnih izjava njegovih saradnika i poslan u Jacobin na objavljivanje. Njegovi noviji radovi uključuju Sociologiju slobode (2020) i Političku misao Abdulaha Odželana (2017).
