TURSKA / BAKUR – Turski policajci snimili su scenu na kojoj su mučili i seksualno zlostavljali Emira Curu, mladog Kurda, uhapšenog u Amedu (Dijarbakir). Te strahote nam se isporučuju putem društvenih mreža u vrijeme kada je svijet ogorčen rasističkim ubistvom Georgea Floyda, crnog Amerikanca, od strane rasističkog policajca i kada turski dužnosnici, uključujući predsjednika Erdogana, osuđuju američki državni rasizam.
EMIR CURA, IDEALNI KRIVAC
Prije nekoliko dana ubijen je turski policajac Atakan Arslan u naselju Bağlar u Amedu. Od tada je turska policija uhapsila nekoliko mladih Kurda, među kojima je bio i Muhammeta Emira Curu.
Cura je optužen da je ubio policajca u Amedu i izložen je tim varvarskim radnjama da bi ga natjerali da prizna zločin, čak i ako turski policajci znajuda je nevin, učinit će sve da ga optuže jer na kraju on je Kurd, a svi Kurdi u Turskoj zaslužuju najgore, ako ne prihvate prisilnu asimilaciju i ne postanu Turci.
TURSKE JAVNE LIČNOSTI DAJU LEGITIMITET MUČENJU I SILOVANJU
Od objave fotografija fotografija Curinog mučenja na društvenim mrežama došlo je do poplave tvitova turskih fašista, ali i turskih javnih ličnosti, koje hvale mučenja i silovanja.
Emre Soylu koji je podijelio sljedeći tvit je savjetnik člana fašističke stranke MHP. Pohvalio je zločin kojega je ovaj mladi Kurd žrtva … izjavljujući da je „Pas koji je (ubio) našeg odvažnog policajca Atakana Arslana, izdajnik Emir Cura u saosećalnom naručju policijske stanice u Dijarbakiru.“ Od tada, Soylu je deaktivirao svoj nalog…
Kürşat Karacabey, turski akademik, podijelio je te iste slike na svom Twitter nalogu, navodeći da je „sve što je potrebno učinjeno“ protiv Emira Cura, koga je optužio za ubojstvo turskog policajca.
Turski fašisti objavili su i videozapis muškarca i drugih kako viču „konuş“ (govori), a navodno su snimljeni za vrijeme mučenja Kurusa. Na istim pločicama Cura leži go, s nogom policajca na leđima…
KURDI SU ŽRTVE DRŽAVNOG RASIZMA
U Turskoj i u kurdskim regijama Bakur pod turskom okupacijom, turska država je diskriminirala Kurde na osnovu njihovog etničkog identiteta i vodila politiku prisilne asimilacije od stvaranja turske države početkom 20. vijeka. Ova politika asimilacije uključuje zabranu kurdskog jezika, deportaciju Kurda u druge dijelove Turske i naseljavanje Turaka u kurdskim regijama da bi se promjenio njihov demografski sastav. Osim ovih metoda asimilacije, koje neki opisuju kao „mekane“, turska država se ne ustručava pribjeći masakrima kurdskih civila, kao što smo vidjeli u Dersimu, Zilanu, Marašu, Roboskom, Cizreu, Suru, Nusajbinu … decenijama. Kad je turska država shvatila da fizički ne može uništiti desetine miliona Kurda, odlučila je da će ih uništiti uništenjem njihovog jezika, njihove kulture, prirodnog bogatstva, njihove istorije kako smo to vidjeli u Hasankejfu s branom Ilisu koja se obrušila na 12.000 godina ljudske istorije i progutala drevni grad Hasankejf. Inače, još sinoć, Barış Çakan, 20-godišnji kurdski dječak, ubijen je u Ankari zbog slušanja kurdske muzikena svom balkonu.
GENOCIDNA DRŽAVA, ČLANICA NATO-A I SAVEZNIK ZAPADA
Kurdi redovno poriču saučesništvo Zapada u genocidu nad Kurdima, od strane Turske. Zapravo, Evropa i Sjedinjene Države, zapadne institucije poput UN-a i UNESCO-a, kao i NATO, saveznici su Turske. Oni aktivno podržavaju Tursku u njenom antikurskom ratu prodajom oružja i zatvaranje očiju pred zločinima i genocidom nad Kurdima, umjesto da Tursku barem pokušaju izvesti na Međunarodni sud u Hagu ili protjerati iz NATO-a. Kurdi koji su kolonizirani i lišeni suverene države nemaju nikakvu težinu na svjetskoj šahovskoj tabli, bez obzira što su u Siriji pobijedili islamiste ISIL-a i što se njihova hrabrost hvali širom svijeta. Oni su žrtve istorije i nemaju drugih prijatelja osim svojih planina, koje su izložene konstantnoj puščanoj vati i bombardovanju od strane Irana i Turske….
