Syrian Democratic Times 12. jun 2020
Syrian Democratic Times: Ko je Mazlum Kobane? Kakav je bio vaš život prije početka vaše političke karijere?
General Mazlum Kobane: Rođen sam u kurdskom gradu Kobanu, sjeverno od Alepa, 1967. godine. Pohađao sam osnovnu školu u rodnom gradu, a zatim se preselio u Aleppo da bih tamo završio pripremnu i srednju škole, što me kvalifikovalo da studira arhitekturu na Univerzitetu u Alepu. Dok sam bio u Alepu bavio sam se političkim i organizacijskim radom sa kurdskim studentima početkom 1980-ih.
SDT: Da li vam je bliže političko ili vojno djelovanje?
MK: Biti Kurd znači da imate politiku kombinovanu s vojnim akcijama, a nije moguće zaštititi kurdski narod bez oboje. S početkom revolucije u Siriji, ovdje sam počeo raditi na političkim i administrativnim poslovima, ali zbog sve učestalih napada protiv naših regija od strane Slobodne sirijske vojske, Al Qaede i ISIL-a želio sam započeti vojno djelovanje to jest početi organizaciju vojnih snaga u Rojavi kako bi zaštitio svoj narod. Sada mi je stalo i do vojnog i političkog angažmana.
SDT: Bili ste među prvim vođama koji su požurili da učestvuju na početku ustanka u Siriji 2011. godine. Koje su razlike između početaka vašeg političkog rada i vašeg rada tokom revolucije u Rojavi i kakve su razlike u društvu između te dvije faze?
MK: Osamdesetih smo bili pod velikim pritiskom sirijskog režima protiv bilo kojeg političkog pokreta u Siriji. Tadašnji ljudi bili su zabrinuti zbog uznemiravanja sirijskih službi sigurnosti, ali mogu reći da smo uspjeli organizirati većinu kurdskih studenata na sirijskim univerzitetima i mase u gradovima i na selu. Čak sam i ja tri puta hapšen. Sada su se ljudi više organizirali, a naša je velika odgovornost da te ljude otpratimo na sigurnu teritoriju i zaštitimo od masakra.
SDT: Šta možete reći o periodu između 2011. i 2014? Koje su bile poteškoće? Poznato je da politički stavovi prema revoluciji u Rojavi nisu bili jasni međunarodnim silama, na primjer, Americi. Kako ste uspjeli stvoriti kapacitete koje ste imali kad nije bilo pomoći ili saradnje iz inostranstva, za razliku od drugih opozicionih snaga koje su imale materijalnu, političku i drugu podršku?
MK: Počeli smo organizovazi Narodne jedinice za zaštitu (YPG) s početkom sirijske revolucije 2011. godine, kada je sve u potpunosti ovisila o samoefikasnosti našeg naroda. Nismo dobili podršku niti jedne druge stranke. Ko nas je podržavao štapovima, nosio je štapove sa sobom. Ljudi su nas podržavali ličnim oružjem, vlastitim automobilima i vlastitim novcem. Sjećam se da su tada naše najmoćnije oružje bile lovačke puške. Ali nakon napada ISIL-a na Kobane i velikog otpora koji su tamo pokazali naši borci, avion Međunarodne koalicije počeo je zračnim putem pružati podršku našim snagama i svakim korakom koji smo napravili u oslobađanju sirijske teritorije od terorista ISIL-a, izvršavali smo svoje obveze ka transparentnoj saradnji s Međunarodnom koalicijom. To nam je omogućilo platformu za primanje podrške i saradnje.
SDT: Zašto su YPG nakon Kobana izabrane za saveznika Globalne koalicije za poraz ISIS-a?
MK: YPG je bio posvećen odbrani Kobanea i 120 dana odupirao se terorističkoj organizaciji koja je osvojila velike gradove poput Mosula, Rake, Deir Ezora i Manbija u roku od nekoliko dana. Nakon ostvarivanja saradnje s Međunarodnom koalicijom, YPG se obvezala na planove koalicije za pružanje zračne podrške i postigla uspjeh u tom pogledu. Bila je to prva sila u regionu koja je postigla pobjedu nad ISIS-om u okviru ove pružene zračne podrške.
SDT: Recite nam o osjećajima i moralu vojnih snaga kao i prvom iskustvu u borbi protiv najmoćnije terorističke organizacije? Te o kritičnom periodu kada je Kobane bio na ivici pada. Koji su bili faktori koji su prevagnuli?
MK: Ne poričem da je ovaj rat označio značajnu prekretnicu u istoriji naše borbe. Prije Kobanea, ISIL nas je napao u al-Jazi i u Tel Kogeru i tamo smo uspjeli odbiti napade. U znak odmazde za ovaj otpor, ISIL se pripremio za veći napad protiv Kobana. Ne samo što se tiče Kobanea i te faze. Od početka revolucije zalagali smo se da ćemo zaštititi naš narod i zemlju od bilo kakvog napada i na to smo se obavezali u svim koracima.
SDT: Potvrđujete li saučesništvo Republike Turske sa ISIL-om? Je li bitka kod Kobane vojno bila prekretnica u ratu protiv ISIL-a? Koliko je mučenika u Kobanu?MK: Dogovor Turske sa ISIL-om poznat je javnosti i dokumentovan je medijskim izvještajima i video zapisima. Vjerujem da su sve obavještajne službe koje djeluju u regiji dokumentovale taj tajni dogovor. Svi teroristi ISIL-a stigli su u Siriju preko turske teritorije. Za vrijeme rata u Kobanu, ISIL je izveo svoje najveće napade na grad koristeći
turski granični prijelaz, s nekoliko turskih oklopnih vozila na bojnom polju. Također je poznato da su svi sirijski granični prijelazi s Turskom bili otvoreni za vrijeme ISIL-ove kontrole nad njima od 2014. do 2016, ali granični prijelazi s Turskom bili su zatvoreni za nas, a i dalje su zatvoreni. Dobili smo dokumente komercijalnih transakcija koje su se odvijale u to vrijeme između ISIL-a i Turske. Da, bitka za Kobane bila je početak kraja ISIL-a. U obrani Kobana poginulo je 1.253 naših boraca i pristalica.
SDT: Kako su uspostavljene Sirijske demokratske snage (SDF) i zašto?
MK: Nakon oslobađanja svih kurdskih područja pod vodstvom Jedinica za zaštitu naroda (YPG), počeli smo planirati oslobađanje područja sa arapskom većinom uz podršku Međunarodne koalicije. Tada je bilo potrebno uključiti mlade i ljude tih područja u jednu širu vojnu formaciju zaštitnih jedinica. Iskoristili smo iskustva iz Jedinica za zaštitu naroda, koje su obuhvatale sve etničke i verske komponente regiona, a njen temelj smo proširili na SDF. Danas je SDF vojna formacija s vojnim vijećima kojima zasebno upravljaju ljudi svakog lokalnog područja.
SDT: Poznato je da su se velike sile oklijevale poslati vlastite snage za oslobađanje Rake od ISIL-a. Zašto su kurdske snage i novostvoreni SDF izabrani da se bore protiv ISIL-a u navodnom „glavnom gradu kalifata“ Raki? Niste se bojali neuspjeha? Šta je motiviralo vašu odlučnost da okončate ISIL u Siriji? Smatrate li to kurdskom borbom protiv terorizma ili globalnom borbom protiv terorizma?
MK: Sa Međunarodnom koalicijom smo se obavezali da ćemo osloboditi sve sirijske zemlje od terorističke prijetnje ISIL-a i bili smo spremni ići svuda da se borimo protiv ISIL-a. Raka je u to vreme bila okosnica terorizma i taj grad je morao biti oslobođen
da bi se srušila kontrola ISIL-a nad regionom. U početku je Turska bila potpuno protiv toga i opstruirala je naš pristup Raki. U to vrijeme imali smo iskustva u oslobađanju Manbija i stekli smo povjerenje sirijskog naroda u mogućnost oslobodimo oblasti i njima upravljamo na demokratski način. Borili smo se za spašavanje čovječanstva od ISIL-a, a s nama su učestvovali i mnogi međunarodni mladići iz cijelog svijeta i tu su ubijeni zajedno sa mladim Kurdima, Arapima i Sirijcima.
SDT: Jesu li SDF kurdske snage ili sirijske snage? Možete li opisati sirijske demokratske snage u dvije rečenice za nas?
MK: SDF su sirijske nacionalne snage. Mi smo baza za formiranje buduće sirijske vojske.
SDT: Bitka za Afrin i njegov otpor i žrtve bili su bolni. Reci nam o tome. Zašto ste se povukli u posljednjim trenucima dok se Turska približavala gradu, nakon žestokog otpora i velikih žrtvi u oklini grada? Koji su razlozi za povlačenje? I zašto je Afrin bio okupiran? Zašto neiste uspjeli kao u Kobanu?MK: Bili smo primorani da se borimo na Afrinskoj bitci protiv međunarodne sile u neuravnoteženoj bitci. Naše snage su, međutim, dva mjeseca odolijevale ljudima u Afrinu protiv aviona i druge po veličini kopnene vojske u NATO-u. Više od dvije hiljade naših boraca bilo je ubijeno. Turska je počela u posljednjim danima bitke za izvršenje masakra u gradu, pošto su njihovi avioni počeli bombardirati srce gusto naseljenog grada i ubili stotine civila, uključujući djecu i žene. Bili smo prisiljeni da se povučemo kako bismo izbjegli masakre i potpuno uništenje grada. Turska je ciljala na hiljade civila,
potpomognuta međunarodnom zavjerom šutnje na sva kršenja počinjena od strane turske vojske.
SDT: O bitki kod Ras Al Ain (Serê Kaniyê) i Tel Abiada (Girê Spî). Trebala je formirati „sigurnu zonu“ između vas i Turske na dubini od 5 km, uz garancije snaga SAD-a i Međunarodne koalicije. Teška oprema je povučena, ali široka vojna invazija dovela je da Turska okupira područje široko 140 km i duboko 20 km. Šta se događaloiza kulisa?
MK: U to vrijeme radili smo s Amerikancima kako bismo postigli sporazum s turskom stranom, pokrenuli smo sigurnosni mehanizam, sve tačke tog sporazuma transparentno smo podijelili s javnošću, a naš narod se obavezao na sve te tačke: od uklanjanja odbrane na tlu do povlačenja svih vojnika SDF-a i teškog naoružanja. Povukli smo svoje snage obrane sa graničnih tačaka s povjerenjem u američko posredovanje. Turska je prekršila sporazum, a Amerikanci nisu ispunili svoje obaveze kao posrednik u ovom sporazumu, i našli smo se u roku nekoliko sati pred drugim žestokim ratom.
SDT: Kako se nosite sa velikim silama u regionu koji kontrolišete? Rusija, SAD i osim toga sirijski režim. Ovo je velika dilema. Kako se možete nositi sa njima?
MK: Vrlo dobro znamo da rješenje sirijske krize zavisi od sporazuma sa pomenutim međunarodnim silama. Nastojimo raditi u mehanizmu koordinacije, u koordinaciji između tih zemalja. Dilema je, naravno, teška, ali mi radimo u okviru sirijske problematike i ova vrsta posla je nužna.
SDT: Pokrenuli ste kurdsko-kurdsku inicijativu za dijalog. Gde ste sada u ovome? I kako opisujete zabrinutost snaga u regionu i vaših partnera zbog ovog kurdskog približavanja? Hoće li ovaj dijalog pomoći sirijsko-sirijskom dijalogu?
MK: Kurdsko-kurdski dijalog bit će ključ za postizanje sirijsko-sirijskog rješenja. Proces kurdskog jedinstva je težak proces, s obzirom na uplitanje vanjskih sila u njega i njihov negativan utjecaj, s tim što su vanjske snage izrazile protivljenje kurdskom jedinstvu. Ali radimo s našim američkim saveznicima i podržavamo druga međunarodna tijela kako bi ova inicijativa bila uspješna. Do sada smo bili u stanju da postignemo dogovor između dvije frakcije kako bismo usvojili zajedničku političku viziju i radimo na ispunjenju narednih koraka.
