Desetine hiljada pripadnika ISIL-a, uključujući njihove porodice, završili su u pritvoru na istoku Sirije u posljednjih nekoliko godina, nakon što su SDF i koalicijone snage predvođene SAD-om porazile ISIL.
Provladini mediji u Turskoj slave operaciju turske Nacionalne obaveštajne organizacije koja je „spasila“ moldavsku ženu i njeno četvoro dece od „terorista na severu Sirije“. Na jeziku turskih provladinih medija to zapravo znači da je turska obavještajna služba prokrijumčarila ženu i djecu iz područja na istoku Sirije koja je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga koje podržava SAD.
Čini se da je cijela priča bacila svjetlo na značajnije pitanje. Desetine hiljada pripadnika ISIL-a, uključujući njihove porodice, završili su u pritvoru na istoku Sirije u posljednjih nekoliko godina, nakon što su SDF i koalicijone snage predvođene SAD-om porazile ISIL. Hiljade ovih zatvorenika na istoku Sirije državljani su stranih zemalja. Budući da SDF nije državni, nego nedržavni akter, većina ministarstava vanjskih poslova više ne želi pregovarati s njima o pritvorenim bivšim pripadnicima ISIL-a. To pritvorenike ostavlja u limbu.
Više od 70 zemalja koje su partneri američke anti-ISIL koalicije, uglavnom ne žele svoje građane natrag. Na primjer, ove sedmice aktuelan je slučaj Shamime Begum, bivše britanske državljanke koja je kao tinejdžerka otputovala da živi pod kontrolom ISIL-a. Dok je Velika Britanija pokušala da se oslobodi hiljada svojih građana koji su se pridružili ISIL-u, sud je presudio da se Begum može vratiti u Veliku Britaniju i osporiti pokušaj oduzimanja državljanstva.
Ali kako će se Begum vratiti kući? Dok su neke zemlje tiho vratile svoje građane, a neke prihvatile djecu pripadnicika ISIL-a, većina ne želi preuzeti odgovornost za svoje radikalizirane građane. Prošlo je šest godina od kako su se hiljade europskih građana pridružile ISIL-u. Od 2018. godine mnogi od njih su pritvoreni u istočnoj Siriji. To uključuje i desetine hiljada žena i djece. Neke žene bile su radikalne pro-ISIL-ove članice optužene za zlostavljanje i prodaju pripadnika manjinskih Jezida kao robova, a takođe su umiješane i u zločine. Čak su i u kampovima u kojima sada žive optužene da su oživjeli vlastiti oblik ISIL-ove ženske policije koja je čak ubijala druge stanovnike kampa.
UN je od januara prekinuo pomoć istočnoj Siriji preko prijelaza Yarubiyah, a to je ostavilo stanovnike kampa u Al-Holu i drugim ISIL-ovih zatočeničkim centrima bez značajne podrške. Postoje desetine hiljada ljudi u ovim kampovima. SDF ih ne može predati sirijskoj vladi jer većina vlada sirijski režim smatra kriminalnim režimom. SDF ne može predati ove ljude Turskoj, jer Turska tvrdi da je SDF „teroristička“ grupa i tvrdi da je povezana sa PKK. Dok je SDF vratio Sirijce i Iračane, ostali su u limbu.
Bizarno je što je to omogućilo Turskoj da istupi tvrdeći da „pomaže“ ovim zatočenicima, prikazujući ih kao nevine. Turska je igrala kontradiktornu ulogu kada je u pitanju ISIL od 2014. godine. Oko 50.000 ljudi koji su se pridružili ISIL-u to je učinilo preko Turske. Turska je počela slati natrag neke od evropskih članova ISIL-a 2015. i izgradila je granični zid duž sirijske granice. Ali, glavni interes Turske u Siriji je borba protiv kurdskog PKK-a, Turska je napala i SDF, a također i Jedinice za zaštitu kurdskog naroda (YPG) u Siriji.
U međuvremenu, mnogi pripadnici ISIL-a, uključujući i preprodane Jazide otete od strane ISIL-a, navodno su pobjegli u Tursku. Visoko rangirani članovi ISIL-a pronađeni su u Turskoj, a tvrdi se da je porodica lidera ISIL-a Abu Bakr al-Bagdadijeva prošla preko Turske. Neki od članova ISIL-a, koji su izbjegli nakon bitke kod Rake 2017. godine, rekli su da se žele probiti do Turske.
To nas dovodi do priče o Turskoj koja pomaže spasiti nasukane građane, u istočnoj Siriji. Prema provladinim medijima iz Ankare, moldavski državljanin i djeca bili su u kampu Al-Hol od početka 2019. Tada su poražena poslednja uporišta ISIL-a u Baghuzu, a desetine hiljada porodica članova ISIL-a obrađeni su i premješteni u Al-Hol.
Moldavska vlada kaže da je od Turske zatražila „pomoć“ kako bi vratila svoju državljanku. Nejasno je zašto Moldavija nije mogla da to izvede preko Iraka i u saradnji da SDF-om. Očigledno da je to zbog činjenice da je iračka granica sa Sirijom većinom zatvorena, a i zbog pandemije Covid-19. Tursko gledište na SDF kao „teroriste“ stoga onemogućava da države mirno vrate svoje građane iz SDF-a preko Turske, što zahtijeva ovu uglavnom nepotrebnu „spasilačku“ operaciju.
Ovo nas vodi do pitanja kako je moguće da su desetine najmoćnijih zemalja, uključujući zemlje EU i NATO države, svi partneri koalicije koju predvodi SAD, koja podržava SDF, nisu mogle pomoći Moldaviji da dobije svoju državljanku. Umjesto toga, Moldavija je radila s Ankarom, također članicom NATO-a, kako bi poslala obavještajne agente u Siriju da rade s ljudima na područjima kojima upravlja SDF kako bi prokrijumčarili osobu. Ne može li jedna NATO vlada jednostavno zamoliti drugu da zamoli SDF da osobu dovede do granice i mirno prebaci preko zemlje sa svojom djecom? Takvo ponašanje ističe frakture u misiji Koalicije.
Koalicija ne želi odgovornost za ISIL-ove zatočenike iako se borila protiv ISIL-a. SAD u međuvremenu sarađuje sa SDF-om preko Ministarstva obrane i CENTCOM-a na tome da SDF postane podugovarač i pritvori bivše borce ISIL-a i njihove porodice. U isto vrijeme drugi dio američke vlade putem State Departmenta radi s Turskom protiv SDF-a. Upravo ovaj scenario pokazuje da najbogatije, najmoćnije države svijeta ne mogu koordinirati svoj rad sa SDF-om u Siriji kako bi se ljudi vratili u zemlju poput Moldavije, umjesto krijumčarenja u područjima u kojima djeluje Koalicija.
Kako se to odigralo na terenu? Turske obavještajne jedinice i moldavske sigurnosne i obavještajne službe provele su „zajedničku operaciju“, navode turski mediji. „Spasili su“ građane pod kontrolom anti-ISIL koalicije koju predvodi SAD. Moldavski predsjednik Igor Dodon zahvalio se turskom predsjedniku na pomoći.
Moldavska državljanka došla je u Siriju 2013. sa suprugom iz Sirije. Živeli su u Manbiju, području koje je došlo pod kontrolu ISIL-a. Manbij je 2016. godine od ISIL-a oslobodio SDF. Muž je ubijen 2017. tokom „vojnih sukoba“, navodi se u izvještaju. Na čijoj je strani bio? Čini se da turski mediji očito ne kriju činjenicu da je možda bio povezan sa ISIL-om.
Moldavka i njeno četvoro djece završili su u Al-Holu 2019. godine, istog trenutka kada je ISIS konačno poražen u Siriji. Ispada da je Turska pomogla Moldaviji u povratku druge porodice 2019. godine preko Turske. Moldavska žena rekla je da je prošla kroz teška vremena u „zarobljeništvu“. Kakvom zarobljeništvu? Zatvorske ustanove koje SDF vodi po nalogu američke koalicije protiv ISIL-a?
Ovo je propagandna pobjeda Turske, koja tvrdi da je „spasila“ žene i djecu i stekla naklonost Moldavije. Ali postavlja se pitanje zašto Turska ne može jednostavno tražiti od SAD-a da te zatočenike premjesti iz kontrole SDF-a u Tursku uz koordinaciju Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i EUCOM-a, Europskog zapovjedništva američke vojske koja inače sarađuje s Turskom?
Turski predsjednik redovno razgovara s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. CENTCOM svakodnevno sarađuje sa SDF-om. Zašto je Turska morala krenuti u „obavještajnu operaciju“ u Siriji, pod nosem CENTCOM-a i SDF-a koji je partner Koalicije, kako bi izvela žene i djecu?
SDF i mediji autonomne uprave na istoku Sirije kažu da je Turska u prošlosti pomagala članovima ISIL-a da „izbjegnu pritvor SDF-a“. Oni tvrde da su mnogi od onih koji su povezani sa ISIL-om i koji su željeli pobjeći iz pritvora u istočnoj Siriji otišli u Tursku.
To može biti rat riječima između Ankare i SDF-a, ali ukazuje i na čudnu situaciju u kojoj jedna članica NATO-a koristi obavještajne agente kako bi se infiltrirala u područje Sirije u kojem djeluju SAD, također članica NATO-a i na taj način podriva SDF koji je partner anti-ISIL koalicije.
Sve bi se to moglo riješiti telefonskim pozivom u Vašington iz Turske, a potom iz Vašingtona u SDF, a ne razrađenim „spašavanjem“ i krijumčarenjem. Budući da to ne bi odgovaralo Turskoj agendi niti omogućilo provjeru navodnih članova porodice povezanih sa ISIL-om, a budući da se Koalicija ne bavi pitanjima političkog repatrijacije, sve je ostalo u limbu i na milosti obavještajnih službi i nediplomatska sredstva.
Bitnije pitanje je mogu li iste mreže koje krijumčare žene i djecu iz Al-Hol-a takođe raditi na pronalaženju muških članova ISIL-a. Ovom pitanje ostaje nerazjašnjeno jer ne postoji proces preko koga bi Koalicija ili SDF obradili sve članove ISIL-a što bi razjasnilo gdje će kome od njih biti suđeno. Niko ih neće izručiti, jer SDF nije zemlja, a SDF-u je rečeno da ih ne pušta i da im ne sudi.
U rijetkim slučajevima neki stanovnici Al-Hol-a uspjeli su se izvući normalnijim putem. U novembru 2019. italijanske i albanske vlasti koje su radile sa Crvenim krstom i Crvenim polumjesecom pronašle su mladića čiji je otac, porijeklom sa Kosova, bio u Italiji i pomogli su da se iz Al-Hol-a izvuče preko Damaska. Ovo je pokazalo da su takve repatrijacije moguće. Gotovo 600 Tadžikistanskih žena i djece otišlo je kući iz Sirije pod kontrolom SDF-a 2019. godine. Rusija i Kosovo su također vratili svoje građane. Još je oko 2.000 stranih muškaraca za koje se pretpostavlja da su povezani sa ISIL-om i 11.000 stranaca i žena stranaca u gradu Al-Holu.
